Porodica: Ranunculaceae
Temeljem Zakona o zaštiti prirode vrsta je zaštićena 1976.g. na svim prirodnim nalazištima.
Raste u višim dijelovima dinarskog gorja. Nalazimo ju u pukotinama i na policama vapnenačkih stijena te na stjenovitim mjestima predplaninskih i planinskih područja Dinarskog gorja. Obično se javlja u endemičnim zajednicama iz sveze Micromerion croacticae zajedno s više drugih endemičnih vrsta svojstvenih dinarskom području. Biljka je trajnica koja se javlja pojedinačno i u manjim busenima. Razmnožava se sjemenjem, ali se obnavlja i iz korijena. Vrijeme cvatnje: VII mjesec. Prekrasna biljka plijeni pažnju svojim cvjetovima koji se nalaze na dugačkim drškama. Uspravni su, dvospolni, aktinomorfni u modroj modroljubičastoj ili ružičastoj boji.
Dubrovačka zečina
Porodica: Asteraceae (=Compositae)Temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićena je od 1969.g. na svim prirodnim nalazištima.
Zanimljiva i značajna endemična biljka za sada je dobro zastupljena na srednjodalmatinskim otocima, poznata s više nalazišta, ali često s malobrojnom populacijom.
Rasprostranjenost: U obalnom dijelu Jadrana raste u okolici Cavtata, kao i na otocima: Kornatima, Dugom otoku, Čiovu, Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Biševu, Brusniku, Svecu, Kamiku, Palagruži, Lastovu i Mljetu.
Stanište: Pukotine okomitih stijena, redovito s ekspozicijom jug-jugozapad. Iznimno raste i na stijenama udaljenim od mora tako npr. na otoku Hvaru tik ispod vrha Sv. Nikole. Raste u opsegu zajednice Phagnalo-Centaureetum ragusinae.Biologija vrste: Razmnožava se sjemenom, ali rijetko pokazuje tedenciju povećanja populacije.
Porodica: Primulaceae
Zaštićena 1970.g. na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode.
Javlja se na području Velebitu, Kleku, Pećniku i kod Ogulina. Raste na sjeveru i jugu izloženih, iskidanih vapnenačkih stijena, ali i duboko u zoni krške šume. Uz rub šume pri dnu stijena stvara veće busene, ali tamo biva potisnuta od biljaka jačega rasta. Raste na visini od 1200 do 1700 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom, u kulturi slabo cvjeta. Cijela biljka žljezdasto je ljepljiva. Cvjetovi su dvospolni i aktinomorfni, imaju dvostruko ocvijeće sastavljeno od čašice i krunice. Cvjetovi su od crvene do ljubičastocrvene boje. Prašnika ima 5, a tučak ima 1 vrat sa jednom njuškom i jednogradnom plodnicom. Plod je tobolac koji sadrži više tamnosmeđih sjemenki. Vrijeme cvatnje: VII.
Hrvatska sibireja (rijetka i endemična vrsta, tercijalni relikt)
Porodica: Rosaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1964.g na svim prirodnim nalazištima.
Vrsta uskog i disjunktnog areala, raste na sjevernom i srednjem Velebitu.
Raste na kamenitim obroncima, često nepristupačnim, u sloju između 700 i 1200 m nadmorske visine. Raste u šikarama as. Seslerio-Ostryetum i u sastojinama crnog bora te u primorskoj bukovoj šumi. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. U mnogim je europskim zemljama poznata kao hortikulturna vrsta, kao ukrasna biljka naturalizirana je u Francuskoj. To je listopadni do 1m visoki, razgranati grm, gustih grana, čiji je korijenov sustav dobro razvijen i jak, prodire i u najuže pukotine krečnjačkih stijena. Kora je crveno-smeđa, tanka, glatka, sjajna, kasnije sivosmeđa. Cvjetovi 6-7 mm u promjeru, smješteni u rahle do 10cm duge terminalne metlice. Cvjetovi su dvodomni ili hermafroditni, a oprašivanje je entomofilno. Čašica i krunica petočlane; latice okruglaste, bijele. Cvate u lipnju i srpnju. Razmnožava se sjemenom koje dozrijeva koncem rujna. Srodnici hrvatske sibireje nalaze se oko 5000 km na istok u centralnoj Aziji. To su S. altaiensis (Laxm.) C.K.Schneider i S. tianschanica (Krassn.) A.Pojark.
Porodica: Rosaceae
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 1964.g na svim prirodnim nalazištima.
Vrsta uskog i disjunktnog areala, raste na sjevernom i srednjem Velebitu.
Raste na kamenitim obroncima, često nepristupačnim, u sloju između 700 i 1200 m nadmorske visine. Raste u šikarama as. Seslerio-Ostryetum i u sastojinama crnog bora te u primorskoj bukovoj šumi. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. U mnogim je europskim zemljama poznata kao hortikulturna vrsta, kao ukrasna biljka naturalizirana je u Francuskoj. To je listopadni do 1m visoki, razgranati grm, gustih grana, čiji je korijenov sustav dobro razvijen i jak, prodire i u najuže pukotine krečnjačkih stijena. Kora je crveno-smeđa, tanka, glatka, sjajna, kasnije sivosmeđa. Cvjetovi 6-7 mm u promjeru, smješteni u rahle do 10cm duge terminalne metlice. Cvjetovi su dvodomni ili hermafroditni, a oprašivanje je entomofilno. Čašica i krunica petočlane; latice okruglaste, bijele. Cvate u lipnju i srpnju. Razmnožava se sjemenom koje dozrijeva koncem rujna. Srodnici hrvatske sibireje nalaze se oko 5000 km na istok u centralnoj Aziji. To su S. altaiensis (Laxm.) C.K.Schneider i S. tianschanica (Krassn.) A.Pojark.
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar